Redovita tjelesna aktivnost jedan je od najvažnijih preduvjeta zdravog rasta i razvoja djece i adolescenata. O važnosti svakodnevnog kretanja, utjecaju tjelesne aktivnosti na tjelesno i mentalno zdravlje te ulozi roditelja u stvaranju zdravih životnih navika u emisiji Ritam zdravlja na Podravskom radiju govorila je Mateja Marić, prvostupnica fizioterapije u Domu zdravlja Đurđevac.
Kako ističe Marić, dječja i adolescentska dob predstavljaju razdoblja intenzivnog rasta i razvoja tijekom kojih se oblikuju mišići, kosti, zglobovi, živčani sustav i motoričke sposobnosti koje će pratiti pojedinca tijekom cijelog života. Upravo zato redovita tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u pravilnom razvoju lokomotornog sustava, povećanju mišićne snage te razvoju koordinacije i ravnoteže. Osim toga, od najranije dobi pridonosi usvajanju zdravih životnih navika koje značajno utječu na zdravlje u odrasloj dobi.
Djeca koja su redovito tjelesno aktivna imaju bolju tjelesnu spremnost, rjeđe razvijaju prekomjernu tjelesnu masu te imaju manji rizik od razvoja brojnih kroničnih bolesti kasnije u životu. Međutim, dobrobiti kretanja ne odnose se isključivo na tjelesno zdravlje. Tjelesna aktivnost pozitivno djeluje i na funkciju mozga jer tijekom vježbanja dolazi do oslobađanja tvari koje poboljšavaju raspoloženje, smanjuju razinu stresa i anksioznosti te pozitivno utječu na koncentraciju i pamćenje. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, djeca i adolescenti trebali bi svakodnevno provoditi najmanje 60 minuta u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti. Marić naglašava kako to ne podrazumijeva nužno svakodnevno bavljenje organiziranim sportom. Preporučeno vrijeme može se ostvariti različitim oblicima kretanja poput hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plesa, igre na otvorenom ili rolanja, a aktivnost se može rasporediti tijekom dana.
Govoreći o izazovima suvremenog načina života, Marić upozorava da djeca danas velik dio dana provode sjedeći – tijekom nastave, učenja, korištenja računala i mobitela, igranja videoigara ili pregledavanja sadržaja na društvenim mrežama. Problem nije tehnologija sama po sebi, već činjenica da sve češće zamjenjuje svakodnevno kretanje.
Marić naglašava kako dugotrajno sjedenje može dovesti do slabije tjelesne kondicije, povećanja tjelesne mase, bolova u vratu i leđima, nepravilnog držanja tijela te smanjene mišićne snage. Sve se češće i kod djece te adolescenata uočavaju pognuta ramena, glava pomaknuta prema naprijed i smanjena pokretljivost kralježnice – obrasci držanja koji su nekada bili karakteristični ponajprije za odraslu populaciju.
Među najčešćim tegobama kod djece izdvajaju se bolovi u vratu, između lopatica i u donjem dijelu leđa, kao i smanjena fleksibilnost mišića, slabost trbušne i leđne muskulature te općenito lošija tjelesna spremnost. Prema riječima Marić, većina tih problema može se uspješno spriječiti ili znatno ublažiti redovitom tjelesnom aktivnošću.
Posebno ističe važnost kretanja za očuvanje mentalnog zdravlja djece i mladih. Redovita tjelesna aktivnost doprinosi smanjenju stresa i napetosti te povećava osjećaj zadovoljstva. U razdoblju adolescencije, koje obilježavaju brojne tjelesne i emocionalne promjene, kretanje može biti važan mehanizam suočavanja sa stresom, školskim obvezama i svakodnevnim izazovima.
Sport i rekreacija istodobno pružaju priliku za razvoj socijalnih vještina jer potiču suradnju, druženje i osjećaj pripadnosti skupini. Takva iskustva pozitivno utječu na razvoj samopouzdanja, odgovornosti i međusobnog uvažavanja.
Marić naglašava i povezanost tjelesne aktivnosti s uspjehom u učenju. Djeca koja se redovito kreću često imaju bolju koncentraciju, pažnju i sposobnost usvajanja novih informacija. Tjelesna aktivnost poboljšava prokrvljenost mozga i potiče procese važne za učenje, zbog čega su djeca nakon aktivnosti često odmornija, usredotočenija i učinkovitija u izvršavanju školskih obveza. Stoga tjelesna aktivnost i školski uspjeh nisu suprotstavljeni ciljevi, već se međusobno nadopunjuju.
Veliku odgovornost u stvaranju zdravih životnih navika imaju roditelji. Djeca, ističe Marić, najviše uče promatrajući ponašanje odraslih. Roditelji koji svoje slobodno vrijeme provode aktivno svojim primjerom potiču djecu na usvajanje sličnih navika. To ne moraju biti zahtjevne aktivnosti – zajednička šetnja, boravak u prirodi, vožnja bicikla ili igra na otvorenom jednostavni su i učinkoviti načini poticanja svakodnevnog kretanja. Jednako je važno da roditelji pohvale trud i sudjelovanje, a ne samo sportske rezultate.
Za mlade koji smatraju da nisu sportski tip ili da nemaju dovoljno vremena za tjelesnu aktivnost, Marić poručuje da nije potrebno biti sportaš kako bi se živjelo aktivno. Važno je pronaći oblik kretanja koji odgovara osobnim interesima i pričinjava zadovoljstvo, bilo da je riječ o plesu, šetnji, vožnji bicikla, rekreativnom vježbanju ili nekoj drugoj aktivnosti. Naglašava kako svaka dodatna minuta provedena u kretanju donosi zdravstvenu korist te da se pozitivni učinci redovite aktivnosti vrlo brzo očituju kroz više energije, bolje raspoloženje i veću kvalitetu života.
Zaključno, redovita tjelesna aktivnost nije samo način održavanja tjelesne kondicije, nego predstavlja jedan od temelja zdravog odrastanja. Ona pridonosi pravilnom razvoju organizma, jača mentalno zdravlje, poboljšava kognitivne sposobnosti i pomaže u usvajanju zdravih životnih navika koje mogu trajati cijeli život. Poticanje djece i mladih na svakodnevno kretanje ulaganje je u njihovo sadašnje i buduće zdravlje te kvalitetu života.
